Problemi s koliformnim bakterijama često se mogu riješiti poduzimanjem mjera kako bi se spriječilo da površinska voda ili insekti kontaminiraju opskrbu vodom, poput brtvljenja opružne kutije ili korištenja zatvarača za sanitarne bunare. Održavanje septičkog sustava kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje ili kontrola izvora životinjskog otpada u blizini bunara ili izvora također može pomoći u rješavanju problema. Šok kloriranje također se može koristiti kao jednokratni pristup uklanjanju bakterija u vodoopskrbi nakon što se kontrolira izvor.
Prokuhavanje vode u trajanju od jedne minute sigurno će ubiti sve bakterije, ali to nije dobro dugoročno rješenje jer je energetski i radno intenzivno i proizvodi samo malu količinu vode.
Ako se izvor bakterija u vodoopskrbi ne može kontrolirati, pitka voda kontaminirana bakterijama može se kontinuirano obrađivati ultraljubičastim (UV) svjetlom, ozoniranjem ili kloriranjem.
Ultraljubičasta dezinfekcija djeluje tako što ubija bakterije izlažući ih ultraljubičastom svjetlu. Izvor svjetlosti nalazi se u staklenoj čahuri, a voda je izložena UV svjetlu koja teče preko rukavca. Ovom metodom dezinfekcije troši se mala, ali značajna količina električne energije. Važno je da voda bude vrlo bistra kako bi UV svjetlost mogla doći do bakterija. Sve što bi vodu učinilo manje od savršeno bistre, poput sedimenta ili organskih tvari, mora se filtrirati prije nego što voda uđe u svjetlosnu komoru. Staklena čahura također mora biti zaštićena od kamenca ili drugih naslaga koje bi blokirale svjetlost. Slijedite ovu vezu do UV stambenih sustava sterilizatora za cijelu kuću.
Kloriranje kontinuirano uvodi klor u vodu kroz sustav dovoda. Klor može imati oblik tekućine ili krutine. Prije injektora klora treba postaviti filtar za uklanjanje taloga iz vode. Klor ubija bakterije u vodi, ali se pritom troši. Klor se također troši interakcijom s drugim nečistoćama u vodi, poput željeza ili organskih tvari. Treba dodati dovoljno klora da ostane malo nakon konzumiranja u interakciji s bakterijama i drugim nečistoćama. Budući da zaostali klor utječe na okus i boju vode, možda će biti poželjno ukloniti klor prije pijenja.
Kloriranje također zahtijeva određeno vrijeme kontakta (obično 30 minuta) da bi ubio bakterije. Zbog toga se voda često klorira u velikom spremniku ili prolazi kroz niz namotanih cijevi. Sustavi klora moraju se održavati kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje, a opskrba klorom mora se povremeno nadopunjavati.
Ozoniranje je slično kloriranju jer se ozon ubrizgava u vodu i ubija bakterije. Ozon je plin koji se proizvodi električnom energijom, a zatim ubrizgava u vodu. Sustavi ozoniranja skuplji su od UV svjetla ili sustava kloriranja, ali u njima se može tretirati više onečišćenja, poput bakterija, željeza i mangana.
